Zadnja stvar Beatlesa, kako to fatalno zvuči

Iako je od razlaza Beatlesa prošlo preko pola stoljeća, od tragične smrti Johna Lennona preko četrdeset godina, iako „tihog“ Beatlesa Georgea Harrisona nema već 22 godine među živima, pa je odavno jasno da je sve vezano uz njih stvar uspomena, tu i tamo stižu nove kompilacije, raskošna reizdanja u eri renesanse vinila, izrone iz zaboravljenih bunkera video i audio snimke od kojih starim i „novogeneracijskim“ obožavateljima zaigra oko srca. Decidirani kraj najvećeg benda u povijesti se odgađao i u toj iluziji beskonačnosti kao da je bilo neke kozmičke pravde – uostalom, glazba Beatlesa je izvanvremenska, nitko nema pravo reći da je gotovo i kad svi znamo da je gotovo odavno. 

A onda je živući osnivač benda i doživotni promotor glazbe koja je u mnogočemu definirala zapadnjačku pop kulturu, Sir Paul McCartney ovo ljeto na BBC-u pomalo bezobzirno prema vojsci tankoćutnih Beatles duša širom svijeta izgovorio fatalističku rečenicu. „U pripremi je zadnja pjesma Beatlesa.“

Svi koji su se ikad zakačili na najvažniji bend moderne glazbe morali su se osjećati čudno i prazno zbog determiniranosti značenja riječi „zadnja“. Kao da je netko umro, a nije. Mogli su se osjećati prolazno, bar ja jesam, iako znamo da je sve prolazno. Nešto kao kad u svojim zrelim godinama šmrcamo na pogrebima, žalimo za onima koji su nas napustili, a zapravo cvilimo i nad samim sobom jer kraj je neizbježan i sve je bliže. 

Sad su mi nekako bliže priče koje su kreirale mase nakon Lennonovog ubojstva 1980. od strane psihopata željnog slave, bilo kakve slave. Nekako je jasnije zašto je četvrt milijuna Njujorčana izašlo na ulicu nakon ubojstva, zašto su radio stanice utihnule program na deset minuta zajedno s milijunima ljudi. Na kraju – iako je to zona fanatizma, ali pokazuje da neki doslovno nisu mogli živjeti bez Beatlesa – mogu shvatiti zašto si je bar troje ljudi oduzelo život kad je čulo da je Lennon ubijen pa je udovica Yoko Ono preko medija morala apelirati na fanove da se saberu i nastave sa svojim životima. Besmislena Lennonova smrt je bila tragedija sama po sebi na osobnoj razini, ali lako je zamisliti da se u podsvijesti svih onih koji su od „Love Me Do“ do „Let It Be“ bili inficirani virusom Beatlesa, nametala misao da Beatlesa više ne može biti. Iako je prošlo desetljeće pod njihovog razlaza, dok su svi bili živi postojala je nada da će se ponovno okupiti. Kad više nije bilo Lennona, nada je nestala. 

A onda vrijeme prođe, rane se saniraju, nove generacije obožavatelja gledaju to iz drugačije, „nesuvremeničke“ perspektive. Pasija je slična, ali su emocije i očekivanja drugačija. Cijeli opus velikog benda je i dalje tu, a svaka nova „mrvica“ izaziva novo uzbuđenje. Neobjavljene snimke, remasterirana djela, ogoljeli „Let It Be“ album bez produkcijskih trikova producenta Phila Spectora… Kad je slavni redatelj Peter Jackson, autor filmske trilogije „Gospodar prstenova“ objavio da u rukama ima oko 60 sati neobjavljenog video i čak 150 sati audio materijala snimljenih gotovo isključivo u Abbey Road studijima u zadnjoj godini postojanja Beatlesa za vrijeme snimanja albuma „Let It Be“ za potrebe istoimenog dokumentarca objavljenog 1970., slavnog po „onom“ ikonografskom posljednjem zajedničkom nastupu na krovu londonskog studija, ponovno se razmahala mala beatlemanija, uzburkali se duhovi u krugovima obožavatelja. 

Čovjek koji je zadivio svijet imaginacijom pretvaranja rečenica, fantastičnih priča i bića  J.R.R. Tolkiena u fascinantne filmske slike, nije skrivao da se osjećao kao dijete zaključano u trgovinu slatkišima kad je prvi na svijetu pregledavao arhivirane snimke svojih idola. Kako je znao reći, dok se okrenuo prošlo je četiri godine. Pregledavanja, montaže, restauriranja materijala, dotjerivanja. Četiri godine rada rezultirale su osam satnim dokumentarnim filmom „The Beatles: Get Back“. Film je pratio kronološki  dan po dan tri tjedna života „slavne četvorke“ u studiju, njihove sitne razgovore, šale, nesuglasice i dileme, nastajanje danas slavnih pjesama od prvih ideja i tonova, razotkrivao zašto su se i zbog koga razišli. Osam sati dokumentarca o bilo čemu je izazovna dužina, Beatles-indiferentni su ga lako mogli doživjeti kao najdosadnijih osam sati televizijskog programa ikad, poput reality showa gdje neki ljudi unedogled pričaju i nešto sviruckaju, za fanove je ulazak u njihov svijet uz „svježinu“ slike i tona koji kao da su jučer snimljeni, bio senzacija i uzbuđenje poput one egiptologa koji pronalazi dotad neotkrivenu faraonovu grobnicu. Uglavnom, Peter Jackson je još jednom, bez kompromisa, simbolički produžio život Beatlesa. 

S druge strane, istovremeno je i izravno prouzročio onu fatalističku rečenicu Paula McCartneya o „zadnjoj“ pjesmi Beatlesa i spuštanju zavjese na jednu monumentalnu pop-kulturnu priču. Naime, ta posljednja pjesma „Now And Then“, ta prekrasna stvar koju smo ovih dana napokon prvi put čuli, nije nešto što je čamilo izgubljeno u nekom bunkeru. Ne puno prije smrti, Lennon je uz klavir snimio demo tri stvari za Paula McCartneya, predao kasetu Yoko Ono i rekao joj da to preda bivšem kolegi iz benda. Ona je to učinila tek 1994. godine. Pjesme su bile toliko dobre da su preostali Beatlesi dvije pjesme “Free As A Bird” i “Real Love” odmah pročistili, u studiju nadosnimili i objavili 1995. i 1996. godine. Treća stvar je bila tehnički neupotrebljiva, nisu mogli izvući čist Lennonov glas. I na tome je ostalo sve ove godine, i ostalo bi visjeti zauvijek u zraku da Beatlesi imaju još neku pjesmu koju svijet nije čuo, da Peter Jackson nije Paula McCartneya uveo u svijet umjetne inteligencije koja je i njemu pomogla da pročisti i poboljša video i audio snimke za potrebe dokumentarca.

Sad kad je pjesma tu, osjećaji su pomiješani. Slušanje zadnje pjesme u čijem su nastanku sudjelovali svi živi i pokojni Beatlesi emotivna je rabota, „Now And Then“ je balada laka za slušanje, delikatna za probavljanje sa svojim naslagama sjete. Pogotovo kad na umu imamo taj zlokobno konačni prefiks „zadnja“. Tko će sad i kako produžiti život Beatlesima, kad je sir Paul glavom i bradom rekao da nema više? 

P.S. Možda Peter Jackson! Dok sam se bližio kraju s tipkanjem ovih karmina, kao da se odnekud čula „Here Comes The Sun“. Svjestan da je milijunima konačni kraj Beatlesa neprihvatljiva stvarnost, slavni redatelj je odškrinuo zalupljena vrata i izjavio da u onih 150 sati audio materijala još ima snimki od kojih bi se možda dale sklopiti neke nove pjesme: „Sa svijetom koji je u stanju kakvom je, potrebno nam je da se Beatlesi ponovno ukazuju. Kao da slijeće  leteći tanjur, oni silaze i daju nam ispočetka svoju posljednju pjesmu da nas razveseli.” Ju-hu!

Za Ford piše Tihomir Ivka

Teme, sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u kolumnama objavljenim na ford.hr stranicama odnosno komentarima na poslovnim profilima Ford Hrvatske isključivo pripadaju autorima i ne predstavljaju nužno stavove Grand Dalewest d.o.o.