Nije da nas je samo jedna osoba pitala zašto smo uopće pokrenuli ovaj potpuno off-projekt, zapravo skroz nevezan na Ford, a uz brief prema autorima - u svojim tekstovima nikad ne trebate spomenuti Ford!? Osim onog "jer možemo", ima nekoliko razloga:
 
1) zato što smo silno htjeli izvući jednog apolitičnog Zorana Čuturu iz "novinarske mirovine" jer baš je suludo da takav autorski mag - ne piše, makar i živimo u eri u kojoj ljudi nemaju ni volje ni vremena sjesti, odmoriti i utonuti u dobar tekst; mi vjerujemo da je Zoran Čutura intelektualno dobro ove zemlje;
2) zato jer smo vas htjeli dovesti na stranice nudeći vam i tekstove bivše centar-desno premijerke za koju je jedno sigurno - najmanje pola ljudi koji će samo vidjeti link na njene tekstove, mrzit će ideju da ih uopće pročitaju, da im ona išta servira, jer naravno "nije bila njihova premijerka, prevarila ih je, kud Ivo, otkud stan..." i udri drvljem i kamenjem u komentarima;  druga polovica možda će ostati zatečena, možda će reći "pa čekaj, kako sad to, zašto ovako nije govorila, pisala dok je bila premijer, koji su odjednom razlozi, jel to zato što očajnički treba pažnju, ili je to možda zato što je politika ipak puno kompleksnija negoli mi svi mislimo u birtijaškim raspravama, čekaj, jel ona uopće bila dobar ili loš premijer..."; i koliko je, uopće, nevjerojatno da bi se jedan bivši premijer bilo s kojeg političkog pola u Hrvatskoj odvažio pisati na stranicama jednog automobilskog brenda, o politici; to se svakako može dogoditi u Americi ili Engleskoj, ali kod nas?! 
3) zato jer zbilja vjerujemo da je super dosadno na stranicama automobilskog brenda pričati samo i jedino o automobilima - a ne ponuditi ljudima koji ih posjete i neki drugačiji sadržaj, za odmor, poput npr. tijeka misli jednog centar-lijevo profesionalnog novinara Tihomira Ivke, koji je po vokaciji politički novinar s nevjerojatnom ljubavi prema glazbi i filmu te silnim znanjem da o glazbi i filmu argumentirano piše, slagali se mi s njime ili ne; ne izlaze li vam stručni automobilski novinari pomalo već na uši, pa čak i onaj jedan drugačiji od većine koliko god da zabavan bio (i svaka mu čast na tome što radi, zbilja), a nažalost nemamo budget da u Hrvatskoj izmislimo Maya, Hammonda i Clarksona koji razvaljuju na stotine Fordova i sve to snimaju uz salve smijeha?;
4) zato jer nas je zanimalo koliko će ljudi generički, bez "boosatanja", sami od sebe jer im se čita dobar tekst ići ČITATI u prosjeku SAMO 5.000 znakova tj. tekstove od 2-3 minute čitanja; i znali smo da će odgovor biti "malo" i baš zato vjerujemo da od ovakvih off-projekata ne treba odustajati
 
I to je otprilike to. Slijedi novi tekst bivše premijerke. 

Kad god mu se postavi pitanje koje mu se nešto toga dana a i inače ne sviđa i što mrzi kad ga se pita ili da mu se kaže, AP, kako su ga njegove političke odabranice i miljenice nazivale u beskonačnim sms porukama koje se sad proučavaju u pravosudnim postupcima, odgovara agresivno. I uvijek kad govori, AP, kao sa zastavom, maše s porukom koju ne izgovara, ali je ta poruka u srži i smislu svih njegovih poruka i komentara "meni je najteže, ja sam se žrtvovao zbog vas, sve sam vam dao a vi ste nedostojni moje žrtve prevelike".

Otkako se upisao u stranku 2011. godine jer je želio da ga stavim na listu za Hrvatski sabor, a ja kao predsjednica stranke nisam na izborne liste htjela  stavljati nestranačke ljude pa se morao upisati, AP je pokazivao da su mu ambicije grandiozno goleme. I to je bilo posve u redu jer je političar bez ambicija kao drvo bez korijenja, kao jelo bez ikakvih začina. Političari moraju biti ambiciozni, hrabri i ustrajni, morali bi biti pošteni, naravno, ali i srčani, dosljedni, glasni, vjerodostojni i na sve načine dostojni funkcija kojih se domognu.

Kad dođu na vlast, političari koji dođu na vlast pa odgovaraju za sudbinu države i naroda, morali bi,  kako god to patetično zvučalo, morali bi naučiti savladavati bahatost i prepotentnost ako su bahatosti i prepotentnosti skloni. I morali bi svakako vremenom naučiti razumjeti da su prolazni, da će proći i  vlast i moć i obožavanja i da zato dok su na vlasti, moraju služiti svima.

Dakle; političari jednostavno rečeno, moraju naučiti razumjeti da su npr. premijeri svaki dan predsjednici vlade i onima koji aktualnog premijera podržavaju i onima koji premijera ne podržavaju. Kad su premijeri, onda su premijeri i onima koji ih vole i onima koji ih baš preziru ili možda čak i mrze i o tome javno govore.

U demokratskim društvima kakvo bi trebalo biti hrvatsko, bar prema onome što nam je kao okvir države i društva skrojio Ustav RH, predsjednici vlade imaju ovlasti koje proizlaze iz zakona o ovlastima vlade, biraju se kao i cijela vlada u Hrvatskom saboru a imaju najveću vlast i najveću moć jer raspolažu s proračunskim novcem. Koji je, usput rečeno, naš novac tj. novac poreznih obveznika.
Nakon parlamentarnih izbora, dakle, predsjednika vlade, a i inače, bira parlamentarna većina od najmanje 76 zastupnika i zastupnica u Hrvatskome saboru. Predsjednika vlade ne biraju građani na općim izborima kao predsjednika Republike Hrvatske kad je tako na zadnjim izborima Zoran Milanović dobio više od milijun i sto tisuća glasova.
Aktualnog dugovječnog premijera kojeg su birali u Saboru, kao što su sve druge premijere birali u Saboru, na vlasti drži 76, 77 a nekad bome i 78 ruku zastupnika i zastupnica od 151 izabranih zastupnika i zastupnica koje su građanke i građani birali i izabrali na parlamentarnim izborima. Neki od nas birača birali su ovih 76, a neki drugi od nas su birali one ostale. Dvoje od tih što čine aktualnu parlamentarnu većinu od 76, 77, 78 ruku, sjede tamo iako su npr. uskočki optuženici zbog kaznenih djela zloupotrebe položaja i ovlasti, jedan je pak nedavno govorio da je premijer hodajuća sotona i patološki lažljivac kojeg se srami a sad ga slavi i hvali, a jedan je pak izabran na SDP-ovoj listi pa preletio u zagrljaj AP-a.
Iz svega navedenog je jasno kako je jako, jako važno što će se i kako će se birati na sljedećim parlamentarnim izborima pogotovo kad se zna da je Ustavni sud naredio Vladi i Saboru da donesu nova izborna pravila i novi Zakon o izbornim jedincima zbog nesrazmjera u broju stanovnika tj. birača od izborne jedinice do izborne jedinice. Zbog čega glasovi birača ne vrijede više isto. Na sve to Ustavni sud upozorio je još 2010., svi su poslije na vlasti imali priliku promijeniti zakon, uskladiti izborne jedinice, ali nisu.

U međuvremenu su u mandatu ove dvije zadnje vlade iz Hrvatske iselile stotine tisuća ljudi pa se nesrazmjer birača od izborne jedinice do izborne jedinice dodatno povećavao a Ustavni sud oglasio da uskoro postojeći zakon o izbornim jedinicama više neće biti važeći. Pa je vladajuća većina prisiljena pripremiti novi izborni zakon jer bi u suprotnom izbori sljedeće godine bili nevažeći.
AP je sve te probleme nedavno presjekao pa riješio sve po kratkom postupku, odredio stranačku komisiju u kojoj su i jedan očuh i jedan posinak koji se izbornim zakonodavstvom nikada nije bavio ali je posinak i to naravno izgleda kao nepotizam ali se o tome uglavnom šuti. Na takvo poprijeko rješavanje problema jer su i AP i njegovi rekli da će izmjene biti minimalne, referirali su se ustavnopravni stručnjaci, njih jedanaest u zajedničkom pismu. 

Tih svakog uvažavanja vrijednih jedanaest izrazilo je zabrinutost takvim načinom mijenjanja izbornog zakonodavstva pa su upozorili da se radi o temeljnim ljudskim pravima i da o izbornom zakonodavstvu trebaju odlučivati stručni pa i oporbeni. Jer na izbore idemo svi, bez obzira na stranačke preferencije pa izborno zakonodavstvo mora biti prihvatljivo i za trenutačnu vlast i za trenutačnu opoziciju jer je to tako uobičajeno u demokratskim društvima i jer tako određuje svojim pravilima i Venecijanska komisija. Među ustavnopravnim stručnjacima, profesorima ustavnog prava, četvero je i čelnika katedri na pravnim fakultetima koji se bave ustavnim pravom pa je bilo logično zaključiti da svih tih jedanaest zna što govori i zašto su potpisali zajedničko pismo. A svi koji smo u životu nešto usuglašavali s drugima znamo kako je teško usuglašavati jedanaestero ljudi i još stručnjaka oko nekog zajedničkog teksta, stajališta i pisma.

Kad je to čuo i vidio, AP je nakon stranačkog sastanka, u stranačkim prostorijama, lijepo nakitio jedanaestero profesora ustavnog prava pa im skresao da su to "manje više ljudi koji imaju kontakt s lijevom političkom scenom". I još im je dodao da "nek se javi netko od njih tko glasa za HDZ, ja ću ga učlanit' odmah". A kad je netko od novinara ipak pitao kako bi AP mogao znati tko za koga glasa kad je glasanje tajno, ovaj je odrezao kako "ništa nije tajna" i kako se manje više sve u Hrvatskoj zna pa i "tko je kome sklon" i tko ima kakvu političku provenijenciju, rekao je onaj koji ne voli čuti drugačije mišljenje od svog.

Tako su ustavnopravni stručnjaci utišani i gurnuti u zapećak, nešto su se, nakon AP-ove jezikove juhe pojedinačno slabašno i općenito glasali, ali zajedničkog pisma i zajedničkog odgovora na ponižavanje nije više bilo.

A ni čuvena već opozicija nije se pretjerano pretrgavala oko ponižavanja i omalovažavanja najuglednijih ustavnopravnih stručnjaka u RH.
Tako je AP opet potvrdio da je najmoćniji i da će svatko tko makar slabašno prigovara, ukazuje i drugačije misli, dobiti po političkom nosu.
Ni jedan premijer do aktualnoga nije se nikada tako lako ritnuo pa očešao o ustavnopravne stručnjake,  a pogotovu ne premijeri koji su bili diplomirani pravnici pa im je Ustav štivo koje znaju gotovo napamet a kršenje Ustava jednostavno nezamislivo. Ili bi bar tako trebalo biti.

Premijer nas je i oko katastrofalnih posljedica poplava u Hrvatskoj poučio da moramo otići na Google pa vidjeti kako je drugdje ali mu se nitko nije usudio reći kako je Google neobičan alat koji pokazuje i kako su drugi bili uspješni u saniranju šteta od prirodnih kataklizmi a oni se skoro tri godine nakon zagrebačkog potresa nisu ni pomaknuli. Ali je sada krenulo jer treba potrošiti europski novac za čije su nam trošenje iz EK produžili rok za godinu dana.

Svima koji nisu poslušni, AP je spreman reći nek' odu, Auf Wiedersehen, ni za di su nisu, kao što je tako poručio jednoj zastupnici na što se oporba samo malo uskomešala i to je trajalo dan, dva. Kao što svaka vijest traje dan dva pa tako više nitko i ne spominje sms-ove s inicijalima AP, poruke Hrvatskim šumama o zapošljavanju ili npr. krađu stoljeća u INA-i. Uostalom, nitko ne spominje ni svečano obećanje AP na Badnjak 2016. da će Vlada otkupiti INA-u.

Idemo dalje, kak' bi rekao jedan davno. Auf Wiedersehen, kako bi rekao ovaj danas svaki put i kad to ne izgovori ali to pomisli. S pravom. Jer je njemu najteže. A mi samo kukamo.

Za Ford piše Jadranka Kosor

Teme, sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u kolumnama objavljenim na ford.hr stranicama odnosno komentarima na poslovnim profilima Ford Hrvatske isključivo pripadaju autorima i ne predstavljaju nužno stavove Grand Dalewest d.o.o.